Jačanje lakih trupa - Mobilna zaštićena vatrena moć
Vojna oprema

Jačanje lakih trupa - Mobilna zaštićena vatrena moć

Prijedlog General Dynamics Land Systems u programu MPF–Griffin. Njegovo glavno naoružanje je "lagani" top XM120 kalibra 360 mm, kojim se upravlja u okviru programa Future Combat Systems.

Dugo je u SAD-u prevladavalo mišljenje da će se američka vojska prvenstveno boriti protiv u svim pogledima mnogo slabijeg neprijatelja, pod kojim su kopnene snage bile “oštrene”. Ne samo globalne geopolitičke promjene, već i asimetrični sukobi prisiljeni testirati pogrešne pretpostavke.

Kraj Hladnog rata doveo je do vojne "ekspanzije" u zemljama NATO-a, uključujući i Sjedinjene Države. Nakon raspada SSSR-a i “bez daha” u koji je zapala japanska ekonomija, činilo se da je vojna i ekonomska hegemonija Sjedinjenih Država nepokolebljiva. Naravno, nitko nije imao iluzija da su svi ratovi gotovi. Međutim, veliki sukobi u kojima su sudjelovale ravnopravne strane, koje su imale ne samo nuklearno oružje, već i ogroman broj modernog konvencionalnog oružja, trebali su postati povijest. Jedna strana trebala je biti supersila, odnosno SAD kao "globalni policajac", ponekad potpomognut saveznicima, a druga zemlja ili skupina država koja predstavlja prijetnju interesima hegemona i skupine su- dominantne države. Nakon relativno brzog poraza "razbojničke države" (vidi operaciju "Iračka sloboda"), oružane snage velesile morale su glatko prijeći na tzv. Stabilizacijsku misiju. U praksi je to značilo "uspostavu" potpuno ovisnih novih vlasti i okupaciju pokorene zemlje radi očuvanja nove vladajuće elite. Popratni događaji trebali su dovesti do niskih troškova i gubitaka.

Lake trupe su prelake

Glavni alat za provedbu takve politike trebali su biti laki i srednji brigadni borbeni timovi američke vojske – IBCT i SBCT (više u člancima Armored Brigade Combat Team – koncept oklopno-mehaniziranih postrojbi američke vojske u WiT 2 /2017 i Put do transportera Stryker Dragoon na WiT 3/2017), zbog njihove visoke strateške, operativne i taktičke mobilnosti. Zahvaljujući tome, trebali su biti prvi na frontu i moći se suprotstaviti neprijatelju u bilo kojoj situaciji. Osnovna oprema IBCT-a trebala je biti laka terenska vozila obitelji HMMWV i FMTV kamioni, vučni laki topovi i minobacači itd., što je trebalo omogućiti zračni transport u najkraćem mogućem vremenu. Sposobnosti SBCT-a prvenstveno su trebala osigurati oklopna vozila na kotačima Stryker, od kojih je najveću vatrenu moć imalo vozilo za vatrenu potporu M1128 MGS s topom od 105 mm. Također, kada su stvoreni, jedan od glavnih zahtjeva bila je visoka strateška mobilnost, što je trebalo smanjiti razinu oklopa.

Stvarnost sukoba u Iraku i Afganistanu brzo je potvrdila ove pretpostavke. Lako oklopljena i neoklopljena vozila nisu pružala odgovarajuću zaštitu američkim vojnicima (zbog čega su na kraju zamijenjena vozilima kategorije MRAP), pa nisu mogla izvršavati zadaće koje su im postavljene. Općenito, islamski gerilci na Bliskom istoku zadavali su mnogo problema američkoj vojsci. Bili su opasni ne samo u izravnoj borbi iz zasjede lakim protutenkovskim oružjem, već i u masovnoj uporabi mina i improviziranih eksplozivnih naprava (IED).

Kao prvi poticaj, Amerikanci su još veći naglasak nego prije stavili na suradnju IBCT-a i SBCT-a te ABCT-a kako bi po potrebi vojnici lakših sastava mogli dobiti potporu tenkova Abrams i borbenih vozila pješaštva Bradley. Osim toga, važnost zračnog izviđanja je porasla zbog sve većeg korištenja bespilotnih letjelica i širenja satelitskih snimaka. Istovremeno su testirane početne pretpostavke o budućoj “modularnoj brigadi” koja je trebala postati temelj ustroja kopnene vojske SAD-a nakon implementacije FCS programa. Na kraju, 2009. godine, FCS je zatvoren, a umjesto toga odlučili su nadograditi postojeću opremu, uglavnom u smjeru povećanja otpornosti (vidjeti posebno WiT 5/2016). Istodobno su započeti planovi za smjenu generacija oružja američke vojske na dulje razdoblje. Nasljednik HMMWV-a bit će JLTV (Joint Light Tactical Vehicle) ili Oshkosh L-ATV uz podršku lakšeg, ali mobilnijeg GMV-a (Ground Mobility Vehicle). Potonji će biti dopunjen LRV-om (lakim izvidničkim vozilom). GMV i LRV trebali bi se uvesti u uporabu u takozvanom srednjoročnom razdoblju, odnosno 2022.-2031. Istovremeno, trebalo bi predstaviti napola revolucionarno vozilo, napola povratak starim idejama - Mobile Protected Firepower (MPF, u slobodnom prijevodu Armored Fire Support Vehicle), laki tenk za aeromobilne trupe.

Dodajte komentar