Maryana 1944. 1. dio
USS Lexington, vodeći brod Vice Adm. Marc Mitscher, zapovjednik tima za brze zrakoplove (TF 58).
Dok se u Europi rasplamsavala borba za uporište u Normandiji, s druge strane zemaljske kugle Marijansko otočje postalo je poprište velike bitke na kopnu, u zraku i na moru koja je konačno dokrajčila japansko carstvo na Pacifiku.
Navečer 19. lipnja 1944., prvog dana bitke na Filipinskom moru, težina bitke prenijela se na Guam, jedan od otoka na južnom vrhu Marijanskog arhipelaga. Tijekom dana tamo je japansko protuavionsko topništvo oborilo nekoliko bombardera američke mornarice, a u pomoć oborenim zrakoplovima priskočili su splavovi Curtiss SOC Seagull. Ens. Wendell Twelves iz borbene eskadrile Essex i por. George Duncan je pozvan:
Dok su se četiri Hellcats približavala Oroteu, ugledali smo dva japanska lovca Zeke iznad. Duncan je poslao drugi par da se pobrine za njih. U sljedećem trenutku čuli smo poziv u pomoć na frekvenciji koju smo koristili. Seagullov pilot, spasilački hidroavion, radio je javio da su on i još jedan Seagull na vodi u blizini Rota Pointa na Guamu, 1000 jardi od obale. Na njih su pucala dva Zekea. Tip se uplašio. U glasu mu se osjećao očaj.
Istovremeno su nas napala dva Zekea. Iz oblaka su skočili na nas. Izbjegli smo se s linije vatre. Duncan me pozvao preko radija da odletim u spašavanje Galebova i uzeo je oba Zekea.
Bio sam oko osam milja do Rota Pointa, ili najmanje dvije minute leta. Stavio sam avion na lijevo krilo, gurnuo gas do kraja i odjurio na mjesto. Nesvjesno sam se nagnula naprijed, zategnuvši sigurnosne pojaseve kao da bi to moglo pomoći. Ako sam morao išta učiniti za ova dva spasilačka hidroaviona, morao sam brzo stići. Protiv samog Zekea nisu imali šanse.
Dok sam bio usredotočen na to da što prije stignem do Rota Pointa, nastavio sam gledati okolo. Ne bih nikome pomogao ni da me sada obore. Okolo je bjesnila bitka. Vidio sam desetak lovaca kako manevriraju i bore se. Nekolicina je vukla za sobom snopove dima. Radio je odjekivao zujanjem uzbuđenih glasova.
Ništa što sam mogao vidjeti okolo nije predstavljalo neposrednu prijetnju. Mogao sam vidjeti Rota Point u daljini. Jarko bijele zdjele s padobranom plutale su na vodi. Bilo ih je troje ili četvero. Pripadale su pilotima koje su spasili hidroavioni. Kad sam prišao bliže, ugledao sam ih. Udaljavali su se od obale dok su klizili po površini mora. Galeb je imao jedan veliki plovak ispod trupa koji ga je držao na površini. Vidio sam spašene letače kako se drže ovih plovaka. Ponovno sam skenirao područje i vidio jednog Zekea. Bio je ispred mene i ispod. Njegova tamna krila blistala su na suncu. Samo je kružio, postrojavajući se za napad na hidroavione. Osjećao sam se stisnuto u rupici. Shvatio sam da će prije nego što bude u mom dometu vatre imati vremena pucati na njih.
Zeke je letio samo nekoliko stotina stopa iznad vode - ja u četiri tisuće. Naši tečajevi su se izvodili na mjestu gdje su bili smješteni hidroavioni. Imao sam ga s desne strane. Gurnuo sam nos aviona prema dolje i zaronio. Moje mitraljeze su bile otključane, moj nišan uključen, a moja brzina se brzo povećavala. Jasno sam skratio razmak između nas. Brzinomjer je pokazivao 360 čvorova. Brzo sam pogledao uokolo tražeći drugog Zekea, ali nigdje ga nisam mogao vidjeti. Usmjerio sam pozornost na ovo ispred sebe.
Zeke je otvorio vatru na vodećeg Galeba. Mogao sam jasno vidjeti tragače iz njegovih 7,7 mm mitraljeza kako idu prema hidroavionu. Avijatičari koji su se držali za plovak zaronili su pod vodu. Galebov pilot dao je motoru punu snagu i počeo praviti krug kako bi ga bilo teže naciljati. Voda oko Galeba bila je bijela od udarca metaka. Znao sam da je pilot Zeke koristio mitraljeze kako bi pucao na sebe prije nego što su pogodili topove u krilima, i da će ti projektili od 20 mm izazvati pustoš. Iznenada su zapjenjene fontane niknule oko Seagulla kad je pilot Zeke otvorio vatru iz topova. Bio sam još predaleko da ga zaustavim.
Svu sam pažnju usmjerio na japanskog borca. Njegov pilot zaustavio je vatru. Oba hidroaviona bljesnula su u mom vidnom polju dok je letio ravno iznad njih. Zatim se lagano počeo okretati ulijevo. Sada sam ga imao pod kutom od 45 stupnjeva. Bio sam samo 400 metara od njega kada me je primijetio. Zategnuo zaokret, ali prekasno. Tada sam već stisnuo obarač. Ispalio sam čvrst rafal, pune tri sekunde. Potoci svjetlećih pruga pratili su ga u zakrivljenoj putanji. Gledajući pažljivo, vidio sam da sam popravak stavio na stranu savršeno - udarci su bili jasno vidljivi.
Naši su se tečajevi ukrstili i Zeke je projurio pokraj mene. Stavio sam avion na lijevo krilo da zauzmem položaj za sljedeći napad. Bio je još uvijek ispod, samo 200 stopa visok. Nisam ga više morao upucati. Počelo je gorjeti. Nakon nekoliko sekundi spustio je pramac i udario u more pod ravnim kutom. Odbio se od površine i prevrnuo više puta, ostavljajući vatreni trag u vodi.
Nekoliko trenutaka kasnije, Ens. Dvanaesti su oborili drugi Zeke, čiji je pilot bio koncentriran na spasilački hidroavion.
Upravo sam počeo tražiti druge zrakoplove kad sam se našao usred oblaka tragača! Bljesnuli su kraj kokpita poput mećave. Drugi Zeke me iznenadio napadom s leđa. Skrenuo sam lijevo tako oštro da je preopterećenje doseglo šest G. Morao sam se maknuti s linije vatre prije nego što me pilot Zeke usmjerio svojim topovima od 20 mm. Dobro je naciljao. Mogao sam osjetiti metke iz njegovih 7,7 mm strojnica kako bubnjaju po cijelom avionu. Bio sam u ozbiljnoj nevolji. Zeke me lako mogao slijediti duž unutarnjeg luka. Avion mi se tresao na rubu zaustavljanja. Nisam mogao još više zategnuti zavoj. Trznuo sam avion svom snagom desno pa lijevo. Znao sam da bi me ti topovi, kad bi taj čovjek mogao naciljati, raskomadali. Ništa drugo nisam mogao učiniti. Bio sam prenisko da pobjegnem ronilačkim letom. Nije bilo nigdje oblaka na koje bi se moglo naletjeti.
Pruge su odjednom prestale. Zaokrenuo sam glavu unatrag da vidim gdje je Zeke. Bilo je s neopisivim olakšanjem i oduševljenjem što ga je drugi F6F upravo zgrabio. Bravo! Kakav tajming!
Izravnao sam let i osvrnuo se da vidim prijeti li mi još kakva opasnost. Ispustila sam dugi dah, tek sada shvaćajući da zadržavam dah. Koje olakšanje! Zeke koji je pucao na mene spustio se, vukući za sobom trag dima. Hellcat koji mi ga je skinuo s repa negdje je nestao. Osim Duncanova F6F visoko iznad, nebo je bilo prazno i mirno. Opet sam pažljivo pogledao oko sebe. Svi Zekeovi su otišli. Možda su prošle dvije minute otkako sam stigao. Provjerio sam očitanja instrumenata i pregledao avion. Bilo je dosta udaraca po krilima, ali sve je funkcioniralo kako treba. Hvala vam, g. Grumman, za oklopnu ploču iza naslona sjedala i za samozatvarajuće spremnike.
